Zašto je Apple precrtao Intel i okrenuo se ARM arhitekturi?
Udarna novost nedavno održanog WWDC-a je da Apple u naredne dvije godine namjerava prebaciti svoje laptope i desktop računare na svoje procesore zasnovane na instrukcijskom setu ARM. Kako to da se Apple odlučio na ovaj veliki zaokret?
Ako ste tokom ove decenije kupili bilo koju varijantu Appleovog računara, a da nije riječ o korištenoj mašini, u njemu sigurno kuca Intelov procesor, bilo mobilni ili desktop. Ali, nije uvijek bilo tako. Apple je svojevremeno koristio procesore zasnovane na arhitekturi PowerPC, koje je kupovao od Motorole, odnosno kasnije Freescalea, te IBM. Prelazak na Intelove procesore odnosno instrukcijski set x86 Steve Jobs najavio je WWDC-u 2005., s tim da je za početak tranzicije određen juni 2006., a za kraj završetak 2007. godine. Tranzicija je u praksi išla i mnogo brže – već do kraja 2006. godine Apple je uspio lansirati nove modele svih svojih računara koja su dobila Intelove procesore.
No, zanimljivo je da ovo nije prvi Appleov prelazak na sasvim novi tip procesora – kompanija je još ranije bila prešla sa Motoroline arhitekture 68k na PowerPC, s tim da treba naglasiti da je PowerPC zapravo zajednički osmišljen od strane Applea i IBM-a kao prototip Intelovim procesorima.
Kao što smo sada znamo, Apple očigledno nije bio posve zadovoljan ni s Intelovim procesorima jer je i njih, kao što je objavljeno na nedavno održanom WWDC-u, odlučio da zamijeni. To ne čudi s obzirom na velike investicije u razvoj svojih procesora zasnovanih na ARM instrukcijskom setu i činjenicu da Intel već nekoliko godina ima problema s unaprjeđenjem svoje tehnologije. Razočarenje brzinom tehnološkog razvoja bilo je, prema riječima sâmog Stevea Jobsa, primarni razlog odbacivanja PowerPC arhitekture i prelazak na Intelov x86. Konkretno, Jobsu su najviše smetale IBM-ove projekcije potrošnje odnosno efikasnosti (odnos performansi i potrošnje) budućih procesora. Iako Jobsa više nema, ovo je vjerovatno jak faktor i u ovoj najnovijoj migraciji.
Drugi jak razlog za prelazak na procesore iz svog pogona za Apple je vertikalna integracija odnosno stavljanje pod direktnu kontrolu što većeg broja komponenti svojih uređaja. Apple će svakako dosta hardvera i dalje naručivati od drugih firmi, ali sa upotrebom sopstvenih procesora i u računarima, postići će jednak efekt kao i kod mobitela, tableta i satova – mnogo bolju integraciju softvera i hardvera, bolju maržu, te pouzdaniji lanac dobavljanja čipova. Apple ARM procesori tehnološki su vrhunski izvedeni i već sada performansama mogu parirati ultra-mobilnim Intelovim procesorima. S obzirom na dokazanu tehnološku ekspertizu, hrpu novaca dostupnog za investicije u razvoj te pristup vrhunskoj proizvodnoj tehnologiji (5-nanometarski Appleovi čipovi samo što nisu), ovaj strateški preokret može završiti samo dobro za Apple.
Tim Cook najavio je da će tranzicija na ARM arhitekturu trajati dvije godine, no ostaje da vidimo da li će ovaj rok u praksi biti mnogo kraći kao u slučaju prelaska na Intelove procesore. U slučaju prethodne migracije Appleu je išlo na ruku što je dobavljač, dakle Intel, u ponudi već imao procesore za sve vrste Appleovih računala, dok u ovom slučaju prelaska na ARM SoC-ove, Apple ima riješen samo ulazni segment laptopa, a za jače računare potrebno je razvijati jača rješenja. Tu Apple sigurno planira iskoristi nadolazeću verziju ARM instrukcijskog seta Armv9 koja sa sobom donosi i nove vektorske instrukcije Scalable Vector Extension 2.
Ono što svakako treba naglasiti je da bit prelaska nije toliko u ARM instrukcijskom setu već u prelasku na modularne heterogene SoC-ove koji se sastoje od visokospecijalizovanih procesora, DSP-ova i kontrolera. Na ovaj način moguće je postići mnogo bolji odnos performansi odnosno mogućnosti te potrošnje jer se za bitne primjene koristi specijalizovani, a ne generički procesor. Zanimljivo je da u ovom smjeru ide i sâm Intel, koji je u posljednjih godinu dana otkrio dosta detalja o nadolazećem procesoru odnosno SoC-u Lakefield koji predstavlja prvi Intelov hibridni SoC – hibridni u smislu da takođe u malenom pakovanju kombinuje različite jezgre radi postizanja više efikasnosti u odnosu na klasične procesore.
BUG
